Gradonačelnik Niederzimmerna, malog mesta u Nemačkoj, Christopher Schmidt-Rose je došao na originalnu ideju da prodaje udarne rupe na putu u svom gradiću. Očigledno, bez dovoljno finansijskih sredstava da puteve i ulice u svog gradiću sanira, došao je na ideju da proda udarne rupe putem interneta. Cena jedne rupe je 50 evra. Za vrlo kratko vreme sakupilo se i više novca nego što je potrebno da bi se sanirale sve udarne rupe.
Ova priča i ne bi privukla moju pažnju da nisam neobavezno gledao drugi dnevnik RTS-a i da nisam čuo opasku voditelja dnevnika koji na kraju reportaže mudro zaključuje:
Ovaj blog post je napisan 7. decembra 2008. godine na prethodnom blogu www.dezareo.bloger.hr a sadrzaj sam preuzeo sa nekog sajta ali se ne mogu setiti koji je sajt u pitanju tako da se izvinjavam autoru teksta i ideje. Deda je napisao blog post „Organizacijska šema u kompaniji“ a ja mu se priključujem ovim blog postom a u svrhu tog rintanja kojem je izložen svako od nas radnih ljudi.
1. TEK ZAPOSLEN
Znači do jaja ti je, imaš posao, ne poznaješ ljude, malo si zbunjen. Pun si energije i elana i zato slušaš Stevie Wonder-a.
2. NAKON TRI MESECA
Slusaš HOUSE (zaposlen si tako da ne znaš da li dolaziš ili odlaziš).
3. NAKON 6 MESECI
Slusaš Heavy Metal (radno vreme ti počinje u 8h i završava u 22h).
4. NAKON 9 MESECI
Slušaš Hip Hop (zbog stresa si se udebljao i imaš problema sa probavom i kičmom).
5. NAKON GODINU DANA
Slušaš GANGSTA RAP (zaboravio si šta je dobar dan i živiš samo od kofeina).
6. NAKON 2 GODINE
Slušaš Techno… i naravno postao si „malkice“ luđi!
U Majdanpeku će se 12.12.2009. godine održati multimedijalni događaj „Re-Bel“ u organizaciji udruženja građana Re-fresh i Kancelarije za mlade opštine Majdanpek. Re-Bel je koncipiran kao prezentacija više vidova umetnosti. Ovaj događaj će predstavljati sintezu vajarstva, slikarstva i muzika.
Ceo događaj će se odigrati u velikoj sali Doma Omladine u Majdanpeku. Satnica događaja ide ovako:
20:00 časova – „Terratoria09″ Mladi vajari će predstaviti svoje skulpture u terakoti. Oni su već izlagali ove godine na Belefu a cilj projekta „Terratorija09″ bio je oslobađanje umetničkog duha i izlaženje iz ateljea, galerija, radionica i neposredna komunikacija umetnika sa gradom, građanima, javno i bez svih onih elemenata koji bi nas, obične posmatrače, otuđilo od umetničkog dela. Sa tim ciljem su i došli u naš grad.
20:30 časova – Kofein, images & graphic design Izložba radova Dušana Petrovića, mladog majdanpečkog umetnika. Ovaj umetnik će predstaviti svoje radove u sferi grafičkog dizajna, ilustracije i dizajna majica.
21:00 časova – Projekcija spotova bendova Repetitor i Kriške predstavnika nove Srpske alternativne rock scene. Kako organizatori navode, cilj im je da majdanpečku publiku upoznaju sa najaktuelnijim bendovima, predstavnicima nove Srpske underground scene. Majdanpek je oduvek bio urbana sredina koja je pretežno težila rock’n'rollu.
22:00 časova – Koncert bendova Kriške (Beograd) i Repetitor (Beograd) a kao bend domaćin sviraće Zentare u klinču (Majdanpek).
Ovakvi događaji, u svakom slučaju, stvaraju pozitivnu sliku o samom gradu. Kulturna dešavanja šalju sliku o Majdanpeku čitavom regionu, kao gradu koji je živ, koji ima kulturnu scenu, gde su mladi aktivni u osmišljavanju zabavnog i kulturnog sadržaja. Ovo je pozitivan primer da se dobrom organizacijom i zalaganjem omladinaca mogu u gradu dešavati lepe stvari. Ok, poželimo dobrodošlicu gostima i lepo se provedimo na predstojećoj „Re-Bel“ manifestaciji.
Ove godine sam pohodio Expozim 2009. sajam skijaške sportske opreme. Prošle godine sam propustio isti, finansijski nisam stajao dobro, ali ove godine je valjalo pazariti nove skije. Skijanje je skup sport, a kako ja i moji drugari skijaši nemamo baš mnogo para, taktika je jednostavna, svake godine se pazari nešto novo od opreme i tako se podiže kvalitet iste. Staro i nekvalitetno se zamenjuje boljim. Kvalitet opreme se veoma brzo vidi na skijaškoj stazi. Moje stare skije su otišle u istoriju (prodao sam ih mom komšiji) i sada sam vlasnik novih Blizzardovih dasaka sa Markerovim vezovima(Blizzard Firebird XO 4).
Ove godine nas je bilo desetak na Expozimu. Packe i ja smo pazarili skije i naočare za skijanje, a Janosh, koji je izrazio želju da ide sa mnom na sajam (nije mu bilo teško da ponovo ide na sajam iako je samo dva dana pre toga posetio isti poslovno), je takođe pazario finu jaknicu koju može nositi kada je vreme shity. Prvo smo se prošetali sajmom u glavnoj hali i pogledali šta je to novo što se tiče skijaške opreme. Ove godine je imalo šta da se vidi. Pre svega turističke agencije su, čini mi se, bile veoma agilne u svojoj turističkoj ponudi s obzirom na ukidanje viza i mogućnost da se zapali i skija u nekoj drugoj zemlji. Pokupili smo brdo promo materijala koji smo kasnije pažljivo čitali i komentarisali. Cene za skijašku opremu i rekvizite su bile veoma neujednačene, od astornomskih iznosa do sasvim prihvatljivih. Na sredini hale jedan sajma bila je pozicionirana veštačka stena za penjanje, tako da smo neposredno pred polazak sa sajma gledali takmičenje juniora u slobodnom penjanju. Bože koliko su se ta deca namučila na onoj steni. Naporan je to sport.
U delu sajma na kome se prodaje polovna ski oprema ušli smo nakon obilaska glavno dela. Planirao sam da pazarim polovne skije ali svakako bolje nego ove koje sam imao. Uz malo sreće pazario sam nove skije Blizzard (par skija koje su proizvedene 2006. godine ali koje su bile ko zna gde sklonjene i nisu korišćene). Odmah su mi montirali i Marker vezove tako da sam jednim udarcem ubio dve muve.
Kasnije sam se prošetao ponovo kroz halu 1 i našao sam fine skijaške naočare. Skijaške naočare su veoma praktična stvar kada je vreme loše. Često se može desiti da pada sneg kada skijate. Ako tada nemate skijaške naočare, bukvalno je nemoguće skijati (sneg ulazi u oči). UV zračenje je veoma jako na skijaškim stazama tako da su naočare koje koristite veoma bitne kako bi zaštitili svoje oči od svih tih štetnih faktora. Nisam uzeo model koji ima dupla stakla tako da ću možda imati problem oko maglenja, ali sad šta je tu je, naočare su kupljene i to je to.
Na kraju dana smo svi zajedno otišli do Packeta i rezimirali taj dan. Pričali smo o budućim planovima, tako da je sada ostalo samo da se dogovorimo gde ćemo ići na skijanje. Kao najizglednija destinacija stoji nam Stara Planina, zatim Zaječar kao najbliža skijaška destinacija, i eventualno Kopaonik.
Grooveshark radio stanica mi je odista pomogla u pronalaženju muzike koju volim da slušam. Oduševilo me je činjenica koliko je ovaj radio lak za korišćenje. Na glavnoj strani može da se ukuca naziv izvođača neke muzike i na sledećoj stranici vam izbaci selektovanu, (uploadovanu) muziku. Možete da napravite vaš „User Account“ na sličnom principu na kome rade Last.fm i My space.com, bukvalno da birate koju ćete pesmu od odabranog izvodjača da slušate. Isto tako i da kreirate sopstvene play liste. Još jedna pogodnost koja mi je zapala za oko je to da muzičari koji imaju sopstvene projekte mogu da prebace svoju muziku na ovaj radio, i da sarađuju sa ostalim izvođačima, a ujedno i daju svoju kritiku.
Slušajte muziku do mile volje jer Grooveshark nije još jedna „trial version“ On-Line radio stanica što je jos jedan plus za nas internet korisnike u Srbiji. Ekipa iz grooveshark-a je izbacila i statističke podatke u vezi sa slusanošću, što radi na principu preslikane verzije „Google analitics“. Ova muzička zajednica je u stalnim pregovorima sa muzičkim izdavačima (licencama), od kojih potražuju muziku za free On-line reprodukciju. Po njihovim rečima pojedine velike izdavačke kuće im nisu dozvoljavale pristup i saradnju tako da se to u početku činilo dosta kontraproduktivnim. U poslednje vreme većinu pregovora su završavali sa uspehom, tako da do danas imaju ugovore sa oko 100 izdavača. Osnivači ovog Internet radio portala su Sam Tarantino i Josh Greenberg. Njima pomaze jos 40 saradnika prezentera, menadžera, web dizajnera, inženjera i ilustratora.
Ponovo sam odgledao „Wayne’s World“ (part 1, 1992). Kao kroz vremeplov sam se vratio u tamo neku, daleku, ‘92. ili ‘93. godinu kada sam na video rekorderu pogledao ovu sjajnu komediju. Behu to stvarno lepe godine, mladost, heavy zvuk, zezanje, sve je bilo neobavezno (haos je nastao nakon toga, sve je otišlo u majčinu i ostatak devedesetih obojio u sivilo). Wayne’s World sam odgledao juče popodne, očekivao sam da ću zaspati u prvih desetak minuta filma (znate ono, samleven sa posla+ručak= popodnevna dremka), a odgledao sam ga do kraja i smejao se kao lud na brašno. U jednom trenutku sam uskliknuo, hej, pa ovo je stvarno super, smejem se na fazone Waynea i Gartha! Ovo je stvarno odlična komedija koju nije pregazilo vreme.
Film nas vodi u malo predgrađe Chicaga, Wayne (Mike Myers) i Garth (Dana Carvey) svakog petka uveče, čisto iz fazona, sa svojim prijateljima vode sopstveni TV show „Wayne’s World“. Fazoni su im totalno otkačeni, teenagerski, rock, propagiraju dobru zabavu, imaju sjajan smisao za humor. Veoma su popularni u svom predgrađu među mladima. Jedan gramzivi tv producent se pojavljuje u celoj priči i trudi se na pokvaren način da eksploatiše njihovu emisiju (Rob Lowe) i da osvoji devojku Waynea. To unosi razdor izmđu Waynea i Gartha i dovodi do niza komičnih situacija do samog kraja filma. Štosovi u filmu su vrhunski, vanvremenski, nekoliko scena su urađene da kada ih pogledate nikada ih ne možete zaboraviti. Još jedna stvar, u filmu se provlači odličan soundtrack, preko Queen (Bohemian Rhapsody), Hendrixa (Foxy Lady, Fire, ), Ugly Kid Joe (Everything about you), Clapton (Loving your lovin), Chris Cornell (All night thing, Loud love), RHCP (Sicamikamico), Alex Cooper (Feed my Frankenstein), Cinderella (Hot and Bothered)…
Evo nekoliko scena iz filma:
Scena iz automobila (Bohemian Rhapsody, Queen), stavio sam ovaj spot boemske rapsodije sa scenama iz filma, nekako mi se to učinilo više cool…
Scena u kojoj Garth svira bubnjeve
Scena u kojoj se Garth mašta kako samopouzdano muva devojku koja mu se sviđa (Hendrix, Foxy Lady)
i na kraju, scena u kojoj Wayne i Garth upoznaju Alice Coopera
Sve u svemu, bilo je to stvarno urnebesno popodne.
Želite li da čujete dobar Fusion-Metal? Muzička industrija je danas otišla daleko. Mnogi bandovi se trude da izbiju na površinu scene svirajući metal muziku u raznim pod-zanrovima. Pošto je termin ‘Fusion“ poznat kao termin spajanja više elemenata u jedno, isti se odnosi na muziku i sve oko nje. Naišao sam sasvim slučajno na band koji se zove „Animals as Leaders“ . Oduševila me je muzika koju ovaj band svira i koliko su u stanju da odu daleko sa muzičkim idejama. Ranijih godina, kada smo bili klinci, mi koji volimo malo tvrđi zvuk smo slušali „Metallica, Megadeth, Slayer, Black Sabbath“….i znalo se da je to vrhunac metala. Danas je slika potpuno drugačija, i vremena se menjaju.
Da bi ste razumeli band kao što je „Animals as Leaders“ morate imati određeno muzičko predznanje i preporučljivo je da ste naslušani muzike. Ovaj band svira virtuozni Metal-Fusion-Jazz sa uplivima synth zvukova i layer-a. Pošto je ovo instrumental band, glavnu iskru vodi gitarista banda Tosin Abasi . Čovek svira sedmožičanu i osmožičanu gitaru marke „Ibanez“. Neverovatno je to šta sve izvodi na ovom instrumentu. U jednom trenutku podseća na najtvrđi metal band, dok u sledećem momentu na čuvenog Steve Vai-a, pa malo upliva Yngwie Mallmsteena i John Petrucci-a. Ima tu i uticaja Jazz gitariste Pat Matheny-a. Na albumu se čuje pomalo zvuk Death-Fusion banda „Cynic“, ali je sve to dobro upakovano i imate utisak da je bend poprilično originalan. Na albumu ima 12 pesama i svaka je dosta različita od prethodne. Pored Tosin Abasi-a u ovom bandu sviraju još i: Javier Reyes, Chebon Littlefield i Navene Koperweis. Ovaj band preporučujem Fusion Jazz i Progressive Metal sladokuscima. Ocena 8.