Tranzicija u poslednjih dvadeset godina u Srbiji je dovela do velikih migracija stanovništva. Ljudi su odlazili trbuhom za kruhom tamo gde im je bilo bolje, gde su mogli da prehrane sebe i svoje porodice, ostvare svoje ambicije. Majdanpečani su se tako selili u veće gradove, druge države, odlazili su na druge kontinente. Naš mali grad, zakukuljen negde u istočnoj Srbiji doživeo je da mu se prepolovi broj stanovnika. Već sam pisao o tome u blog postu „Drugi veliki talas odlaska iz Majdanpeka“. Od pisanja tog teksta dvojica ljudi koji su tada živeli u Majdanpeku, a moji su dobri drugari, su se odselili iz grada i rasuli se po Srbiji trbuhom za kruhom. Junaci ovog blog posta su, ipak, ljudi koji su ostali u Majdanpeku i svim onim malim mestima širom Srbije kojima se obradujete kada dođete posle dugih odsustvovanja u svoj rodni grad.
Prijateljstva treba negovati, ne treba se prepustiti tokovima tranzicije koja nas surovo goni u potrazi za onim što nismo imali u rodnom mestu a potražili smo ga na nekom drugom. Treba ostati veran idealima prijateljstva i čuvati te ljude koji će nas uvek dočekivati kada se vratimo sa dugih putovanja po svetu. Ti ljudi su jedina veza koju imamo sa nekim vremenima koja su davno prošla a za koja nas vezuju lepe uspomene. Nemojte dozvoliti sebi da kada se vratite u svoj grad budete u prilici da nemate nikog koga bi videli i da u vašim sećanjima ti ljudi budu kao neke blede senke. Ja ne pišem olako ove redove, već sam se susreo sa nekim ljudima koji su na kratko došli kući ali nisu imali sa kime da se vide, čuju, popričaju uz kafu, jednostavno su izgubili svaki kontakt sa svojim prijateljima iz rodnog grada. Video sam u njihovim pogledima samo prazninu, kao da više nisu pripadali tu gde jesu, video sam samoću u njihovim pogledima.
Na kraju ovo blog posta savetujem sve one koji su otišli da ne dozvole sebi luksuz i zaborave rodni grad i svoje prijatelje u njemu. Ne dozvolite da vaš grad postane prazna ljuštura kada mu se vratite, da ulice kojima hodate budu prepune prikaza ljudi koje ste poznavali nekada davno. Budite u kontaktu sa onima koji su ostali u rodnom gradu, bar to nije teško u vremenu kada se glavna komunikacija vrši putem interneta. Bićete srećniji kada te ljude sretnete prilikom vašeg dolaska u rodni grad, dani u njemu će vam biti ispunjeniji a vi srećniji.
Blog post napisao dezareo
zadnjih 5 blog postova autora dezareo
- Novakovići - December 28th, 2011
- Deset lakih komada za mistični novembar 2011. - November 18th, 2011
- Mrzim oktobar - October 11th, 2011
- Tri godine bez cigareta - August 3rd, 2011
- Osfoora Iphone klijent za twitter - July 25th, 2011



Ovo je slika i iz Bora, a tvoj savet je zlata vredan. Mladi ljudi danas imaju fejs i tu mogucnost da svoje kontakte neguju mnogo lakse nego generacije koje nisu imale net…Neka ga iskoriste na pravi nacin!!
Ipak je real life najbolji i najznacajni!!!
Like or Dislike:
1
0
@Deda Nadam se da ce bar neko poslusati savet
Like or Dislike:
1
0
[...] This post was mentioned on Twitter by Vera Mladjan, Драган Зарић. Драган Зарић said: http://j.mp/cMbDtk "Prijatelji u rodnom gradu" [blog post dezareo.com] [...]
Like or Dislike:
0
0
… mnogi bi rekli jbsh ti ovo, odoh i ja odavde.
ali ipak si u pravu. ok je odrzavati kontakte, ali tek kad se ljudi razidju vidis ko ti je zapravo prisan…
Like or Dislike:
2
0
svaka ti cast zare na zapazanju,i na ovako emotivnom postu.
Like or Dislike:
1
0
[...] Migracija stanovništva – jedan veoma emotivan post Prijatelji u rodnom gradu CITAT: ……….Na kraju ovo blog posta savetujem sve one koji su otišli da ne dozvole [...]
Like or Dislike:
0
0